POLJUPCI I SUZE (2000 - 2004)


Križ i krevet
dvije sobe





Donja soba križ i krevet

Tu je bračni drveni krevet s uredno složenom posteljinom. Stakleni križ raskriljuje se iznad kreveta. Nismo religiozni. Križ smo posudili i preselili ga u naše malo gnijezdo. Krevet u kojem smo spavali, preselili smo unutar tijela, svjedočanstva i osjećaje prije svega. Preselili smo i križ u sebe. Slojeve smo dugo i strpljivo slagali, jedan na drugi, nakupine stakla, napukline, sedimenti. Zadržavaju svu ljepotu fosila. Karakter stakla — krhkost, oštrina, prozirnost, refleksija.



Sve smo porazmještali onako kako nama najviše odgovara. Sjedinjenje je u samom križu — sjecište vertikale i horizontale. Mi smo to sjecište, ti i ja.



Križ je nekad bio važan čuvar kuće, a i danas visi iznad bračnog kreveta u nekim tradicionalnim domovima, no još davno, davno prije kršćanstva, značio je život u ta svoja samo dva poteza. Ovaj je križ samo naš. Zemlja i nebo. Što ćemo s raspinjanjem? Postoji jedan krevet i jedan križ raskriljen nad krevetom. Što ćemo s besmrtnošću? Puno vode prozirne kao staklo, svjetlost se u njoj lomi. Puno crvene. Ponavlja se kroz slojeve stakla. Unutarnja boja. Krv, život. To je još uvijek uredan i uređen svijet. Čini se da je. Najvećim dijelom. Mislim da se mogu orijentirati. Stepenice vode na drugu razinu.



Gornja soba — površina kreveta




uzbibana neuredljiva-nesavladiva-nesaglediva-neobuhvatljiva to je ta — snu-nalik-razina. Lijepa naplavina. Lanac sprečava ulazak, za svaki slučaj, da se doživljaj zadrži barem još malo dulje. Uzduž i poprijeko, cijelom sobom prostire se površina kreveta — plahte namreškane, razbacane. U njima nakupine stakla, osvijetljene iznutra. Velika površina ne ostavlja mjesta hodanju, zauzima sav prostor poda, od zida do zida, s kraja na kraj. Gornja soba izmakla je ljudskim dimenzijama i nadrasla ih, jastuk je velik kao deset jastuka, površina kreveta velika je kao deset površina kreveta. Red smo ostavili u donjoj sobi. Ovdje vlada ritam nejasnih oblika, slojevi stakla nižu se asimetrično; izviruju, ulaze i izlaze iz razbacane posteljine. Zgužvani prekrivači, jastuci koji još zadržavaju otiske tijela, plahte koje još pamte, staklo koje se taloži. U kutevima prostorije na kukama vise dva neobična konkavna oblika, osvijetljena slabim svjetlom, na granici razabiranja.





























POLJUPCI I SUZE
i kako prelaze iz jednih u druge



Poljupci crveni ~ poljupci crni, 170 x 70 cm



Poljupci crveni ~ poljupci crni /detalj



Suzna slova, 170 x 70 cm



Suzna slova /detalj



Poljupci posvuda, 170 x 70 cm 



Poljupci posvuda /detalj



Leteće suze, 170 x 70 cm



Leteće suze /detalj


Poljupci i suze 


Poljupci i suze/detalj


Poderani kao papir, 170 x 70 cm


Poderani kao papir /detalj


Tear us apart, 170 x 70 cm



Tear us apart/detalj



Teku, 170 x 70 cm



watercolors ~ 170 x 70 cm






   

Broj komentara: 5:

  1. Hello! This work is beautiful. I love the significance of a bed. I did a piece where I used a hospital bed and thought of the residue of a person.I enjoyed this work. It is very refreshing. I liked the nest made with human hair. I am inspired by nests. Have a look at my website www.angelamolloy.com
    Thanks
    Angela Molloy

    OdgovoriIzbriši
  2. Prekrasno za gledati i za čitati... mnoge od ovih priča progone me i samu.. prožimanje i "končanje" svega što postoji (i ne postoji), nivoi svijesti, grebuckanje unutar sebe i sa sebe...

    OdgovoriIzbriši
  3. Hvala Snježana, svi smo u istom loncu :) što više gledamo u sebe više vidimo i sebe i druge.

    OdgovoriIzbriši
  4. "što više gledamo u sebe više vidimo i sebe i druge." i... suprotno, što sve više gledamo SEBE, to sve manje vidimo svijet i živa bića oko sebe...

    Kisses And Tears >> izvanredno!

    OdgovoriIzbriši