Križ i krevet
dvije sobe

Donja soba — križ i krevet

Sve smo porazmještali onako kako nama najviše odgovara. Sjedinjenje je u samom križu — sjecište vertikale i horizontale. Mi smo to sjecište, ti i ja.

Gornja soba — površina kreveta
Tu je bračni drveni krevet s uredno složenom posteljinom. Stakleni križ raskriljuje se iznad kreveta.
Nismo religiozni. Križ smo posudili i preselili ga u naše malo gnijezdo.
Krevet u kojem smo spavali, preselili smo unutar tijela, svjedočanstva i osjećaje prije svega.
Preselili smo i križ u sebe.
Slojeve smo dugo i strpljivo slagali, jedan na drugi, nakupine stakla, napukline, sedimenti. Zadržavaju svu ljepotu fosila.
Karakter stakla — krhkost, oštrina, prozirnost, refleksija.

Sve smo porazmještali onako kako nama najviše odgovara. Sjedinjenje je u samom križu — sjecište vertikale i horizontale. Mi smo to sjecište, ti i ja.

Križ je nekad bio važan čuvar kuće, a i danas visi iznad bračnog kreveta u nekim tradicionalnim domovima, no još davno, davno prije kršćanstva, značio je život u ta svoja samo dva poteza.
Ovaj je križ samo naš.
Zemlja i nebo.
Što ćemo s raspinjanjem?
Postoji jedan krevet i jedan križ raskriljen nad krevetom.
Što ćemo s besmrtnošću?
Puno vode prozirne kao staklo, svjetlost se u njoj lomi. Puno crvene. Ponavlja se kroz slojeve stakla. Unutarnja boja. Krv, život.
To je još uvijek uredan i uređen svijet. Čini se da je. Najvećim dijelom. Mislim da se mogu orijentirati.
Stepenice vode na drugu razinu.
Gornja soba — površina kreveta

uzbibana
neuredljiva-nesavladiva-nesaglediva-neobuhvatljiva
to je ta — snu-nalik-razina.
Lijepa naplavina.
Lanac sprečava ulazak, za svaki slučaj, da se doživljaj zadrži barem još malo dulje.
Uzduž i poprijeko, cijelom sobom prostire se površina kreveta — plahte namreškane, razbacane. U njima nakupine stakla, osvijetljene iznutra. Velika površina ne ostavlja mjesta hodanju, zauzima sav prostor poda, od zida do zida, s kraja na kraj.
Gornja soba izmakla je ljudskim dimenzijama i nadrasla ih, jastuk je velik kao deset jastuka, površina kreveta velika je kao deset površina kreveta.
Red smo ostavili u donjoj sobi. Ovdje vlada ritam nejasnih oblika, slojevi stakla nižu se asimetrično; izviruju, ulaze i izlaze iz razbacane posteljine. Zgužvani prekrivači, jastuci koji još zadržavaju otiske tijela, plahte koje još pamte, staklo koje se taloži.
U kutevima prostorije na kukama vise dva neobična konkavna oblika, osvijetljena slabim svjetlom, na granici razabiranja.

POLJUPCI I SUZE
i kako prelaze iz jednih u druge
Poljupci crveni ~ poljupci crni, 170 x 70 cm
Poljupci crveni ~ poljupci crni /detalj
Suzna slova, 170 x 70 cm
Suzna slova /detalj
Poljupci posvuda, 170 x 70 cm
Leteće suze, 170 x 70 cm
Leteće suze /detalj
Poljupci i suze
Poljupci i suze/detalj
Poderani kao papir, 170 x 70 cm
Tear us apart, 170 x 70 cm
Tear us apart/detalj
Teku, 170 x 70 cm
watercolors ~ 170 x 70 cm
Hello! This work is beautiful. I love the significance of a bed. I did a piece where I used a hospital bed and thought of the residue of a person.I enjoyed this work. It is very refreshing. I liked the nest made with human hair. I am inspired by nests. Have a look at my website www.angelamolloy.com
OdgovoriIzbrišiThanks
Angela Molloy
Prekrasno za gledati i za čitati... mnoge od ovih priča progone me i samu.. prožimanje i "končanje" svega što postoji (i ne postoji), nivoi svijesti, grebuckanje unutar sebe i sa sebe...
OdgovoriIzbrišiHvala Snježana, svi smo u istom loncu :) što više gledamo u sebe više vidimo i sebe i druge.
OdgovoriIzbriši"što više gledamo u sebe više vidimo i sebe i druge." i... suprotno, što sve više gledamo SEBE, to sve manje vidimo svijet i živa bića oko sebe...
OdgovoriIzbrišiKisses And Tears >> izvanredno!
nekad je jedno slovo dovoljno.
Izbrišihvala!