Prirodne forme i formacije čine ishodišnu točku promatranja i promišljanja kao klica ili korijen iz koje će izrasti prostorni crteži. Ishodište i klica, iskon i porijeklo, ono što je primordijalno upisano i u nas same kao crtež, struktura i oblik, a na apstraktnijoj razini i kao svijest. Crteži naših misli, osjećaja, svijesti, kao i našeg podsvjesnog i nesvjesnog bića, nalikuju i podložni su istim zakonitostima neprekidnog nastajanja, rasta, kretanja, vrtloženja, grananja, povezivanja, umrežavanja; fraktalnosti, koju vidimo u prirodi. Sve je jedno, živi smo fraktali u veličanstvenim prostorno vremenskim manifestacijama živućeg svemira. Svaka osobna priča, zapis je i crtež, svaki osjećaj, još je jedan potez tanje ili deblje povučen, slabijim ili jačim pritiskom, vedrije ili mračnije obojan ─ u zbiru.
Koliko nas same veliki zbir nadilazi, koliko prelazi granice našeg poimanja, možemo se samo pitati. Ovdje naše znanje i naša svijest udara o tamnu tvar vječnog misterija.
List koji kapilarno ponavlja strukturu stabla ─ debla, grana, grančica, korijenja, korijenčića, njihovog grananja i rasprostiranja ─ nalik je krvotoku, njegovim arterijama, venama i kapilarama. Krvotok je nalik žilama zemlje ─ njenim vodotokovima; rijekama, rječicama, potocima, rukavcima i pritocima, kapilarama. Vodotok je nalik uzorcima elektriciteta, munja i električnih pražnjenja. Strukture elektriciteta srodne su neurološkim vezama. Premreženi neuroni nalikuju pletivima pauka, mrežama i gnijezdima. Niti fine paučine prevlače i krila kukaca. Konture krila kukaca zrcale konture klica i sjemenki, kapi i kapljica.
Linije godova stabala, linije sedimentnih stijena, linije slojeva tla, linije pješčanih dina, linije kose, linije bora; preslikavaju se i umnažaju, zavijaju linije prostora i vremena u beskonačnost.
Kružne i spiralne forme otisaka prstiju i stopala, uvijanje i kovitlanje kose i životinjskog krzna, spiralni oblici školjaka i puževa, vrtložni rasporedi cvjetnih latica i listova. Formacije jata riba i ptica ─ žive krivulje u kretanju, zavoji, spirale i vrtlozi kroz vodu i zrak. Krivulje visokih valova, centrifugalne i centripetalne sile, pojave poput virova, ciklona i anticiklona, pijavica i uragana. Simetrije elektrona oko jezgri, orbite planeta oko zvijezda, putanje solarnih sistema oko središta galaksija. Galaksije u kružnim, elipsoidnim i vrtložnim formacijama, usisavajuće crne rupe.
Invokacija svijesti ─ spirala uma i duha, od drevnog mita o kaosu ─ “beskrajnom prostoru u kojem se bez reda nalaze elementi od kojih postaje svijet” preko filozofskog pogleda u “bezličnu pratvar kojoj je duh dao oblik”, pa spiralnom putanjom dalje u nepoznato, preko tamne tvari i crnih rupa, pa dublje, do samog srca nespoznatljivog i nepojmljivog.
Razmještena i transformirana kaligrafija prirode ─ njena ljepota postavljena u svijet likovne igre, u jedan samo ljudski okvir, među galerijske zidove ─ ispisuje svoju morfologiju rukopisa i uzoraka, gradi svoje međuodnose, svoju stvarnost. Novi i promjenjivi ─ već samom promjenom očišta, pomicanjem tijela, gibanjem ─ crteži ulaze jedni u druge, preklapaju se, prožimaju. Ljudski duh i tijela žive su strukture, svojom prisutnošću, kretanjem i doživljajem nastanjuju prazan prostor crteža i njihovih okruženja u neprestanoj izmjeni oblika i perspektiva.
preveo Graham McMaster
Photo Daia K. Cindrić
Photo Boris Debić
Photo Boris Debić
Photo Boris Debić
Nema komentara:
Objavi komentar